Poetesa Milena Kraljević Kramberger iz Kotora predstavila je u Galeriji solidarnosti svoju drugu zbirku poezije pod naslovom „U sjenci života”, u izdanju Gradske biblioteke Kulturnog centra „Nikola Đurković”. Uz poruku iz svoje knjige: „Večeras je sve lijepo oko mene i ne izaziva ni sjećanja ni misli”, autorka je kroz pitke zvuke gitare Nađe Janković ljubiteljima lirike otkrila da je „svaka stranica ove knjige treptaj duše, iskrište snova, nade i stvarnosti”. Dobitnica Povelje „Brankovo pismo” i statue „Čegar”, nagrade Udruženja književnika „Branko Miljković” iz Niša za 2010. godinu, Milena je svojim poštovaocima poklonila oko 50 pjesama, poetskih i proznih iskaza čiji su motiv i poruka „ljubiti i biti ljubljen”.
Profesor Filozofskog fakulteta Draško Došljak istakao je da Milenina poezija „oplemenjuje i bogati tradiciju Kotora, grada pjesnika i pjesništva, grada književnosti i kulture”.
- U ovoj zbirci ima riječi, slika, koje potvrđuju koloritnost života, talasi ljubavi, nježni, topli, koji vam, dok čitate, ne daju da svoju ljubav sakrijete u zaborav. Umjesto toga zaborava pjesnikinja poručuje: „Otvori prozor, večeras će zvijezde kod tebe da svrate”, istakao je prof. Došljak i pozvao prisutne da dio Mileninih stihova prihvate kao svoje lične, da ih govore i u „njenoj ulici” i na trgovima, u svojim stanovima, učionicama, svojim ljubavima, jer „njena poezija to zaslužuje”.
O poeziji Krambergerove se mora govoriti kao da je naša, jer prava i vrijedna poezija je svačija, nadovezala se prof. Maja Grgurović, koju Milenini stihovi asociraju na more, zavičaj, mostove, ljubav, bol, čežnju, nostalgiju, djetinjstvo, osmijeh, nadu i primorski pejzaž.
- Kada zapisuje: „Neću više stihove tuge, želim stihove druge”, osjećamo otpor prema tuzi koja zaokuplja i misli i srce, želju da se krene sa osmijehom i da taj osmijeh bude jedini jezik koji ona razumije. A onaj žuti kišobran iz istoimene pjesme, je i spas i sudba i zla kob, ali je i znak da će uvijek pod njim biti zaštićena kao oličenje ženske nježnosti, finoće, čistote i nevinosti. Motiv čežnje za zavičajem odlika je Milenine poezije i proze, sjeta za izgubljenim i prohujalim vremenom, vremenom koje se razlikovalo od današnjeg – danas je „vučije”, a nekad je bilo „ljudskije” - kazala je Grgurović. Autorka je, dodaje ona, u sjećanju pronašla utjehu ovozemaljskog života, ali hrabro koračajući naprijed.
- Sjećanja na djetinjstvo je održavaju i oplemenjuju. Zrelina i vrelina današnjeg života joj osvjetljavaju životni put... Milena je ta sjećanja pretočila u stihove i prozu i tako učinila da i mi čitaoci, postajemo dio njenog života, ali ogledajući se u njenim stihovima osjetimo prizvuk i naše sudbine - ocijenila je Grgurović.
Autorka je prisutnima podijelila po primjerak svoje knjige.
M.D.P.